Priče i pesme

17.02.2011 — Kroz njene oči blistav sjaj Isijava poseban žar, eh takav je moja nana Imala večiti sjaj... Toplinu neku zanosno pogledom pruža i kao dar na naša srca spušta Eh, takva je nana nama bila dar! Sva ljubav srca njena Stala su u četiri dečja srca ... Sad leže kao tajna jedna jer nje više nema! Zaboravu mesta nema i u hiljadu boja ona sada sneva i dalje živi u nama, a toplinu njenu... → Čitaj dalje

16.02.2011 — Upoznao sam ga kada mi je bilo svega pet godina. Govorio mi je o nekakvom plavom čuperku.... Ništa nisam razumeo tu pijanu budalu... Ali, on je bio uporan, nastavljao je pričati... Mitove o pticama, o pismima koja je pisao nekoj tamo gospođici Vineti... O mostovima i jedrima... Pričao mi je tako neumorno, tako dugo. A ja, kao svaki slinavi mališan, nisam se trudio da ga razumem. ... → Čitaj dalje

16.02.2011 — Bole me moji strahovi slutnje noći bez sna bez zvezda padalica... Bole me oči koje vide i srce koje oseća nepravde, laži, prevaru... Bole me ljudi, površni i prazni bez reči, bez trajanja bez glasova, bez nadanja... Bole me želje samo meni znane neotkrivene, male i sputane u boli kao klupku zamršene... Autorka: Sandra Zec ... → Čitaj dalje

15.02.2011 — Čuješ li kako kapi kiše udaraju sve jače i jače? Čuješ li glas vjetra tužni? Čuješ li... kako nebo plače? Kap po kap sliva se niz hladnu stijenu, nekada su ruže cvjetale, sada tiho venu. Gdje su plamičci nade u ovom vremenu tmurnom? Zar oganj naše strasti neće propjevati ljubavlju burnom!? Kap po kap sve nosi u rijeku tuge... Gdje se skrila sreća? Ima li na... → Čitaj dalje

14.02.2011 — Prvi deo priče „Susret u parku“... 1. Bila je kasna jesen, bližio se Dan mrtvih. Sedeo sam na klupi u parku, čitao knjigu i pijuckao vinjak iz pljoske. Dan je bio siv i mrtav. Ništa se nije dešavalo. Umorio sam se od čitanja, sklopio knjigu i pripalio cigaretu. Bila je to cigareta pred polazak. Parkom se razleže veseli ženski smeh. Pogledao sam u tom pravcu i ugledao grupu devojaka ka... → Čitaj dalje

14.02.2011 — Mašem ti na rastanku, jer brišem vazduh. Nešto mi se muti slika, a ne radim to radi glupog pokreta ruke ili zato što tako treba... Niti, jer tako rade to po filmovima. Mi to nikada nismo radili kao na filmovima. Pa nećemo ni večeras. Mašem, da uglačam ovu uspomenu... Da malo izoštrim sliku. Kao izlog svog života da glancam, mutan, od ispaljenog uzdaha u njega. ... → Čitaj dalje

13.02.2011 — Kada sklopim oči vidim samo tebe. Vidim tvoj pogled, tvoj osmjeh, na vratu osjetim tvoj dah. Otvorim oči - nema te, a mnogo si mi postao drag. Samo su mi sjećanja od tebe ostala, a ljubav san je postala. Tvoj osmjeh u meni budi toplinu, tvoj dah krv mi ledi, a tvoj pogled svuda me slijedi. Tvoje tihe riječi, tvoj dodir... Bojim se da si samo san, ali tvoj p... → Čitaj dalje

13.02.2011 — Proći ću noćas kroz sve luke brodove stare da izlečim. Zubate kotve da odvalim. Rumenom pesmom da plane mrak. Da za plovidbe svi signali u pravcu svitanja dadu znak. Postoje nekakva bela vremena kad prva mladost u oko kane. To je ta lepa praznina mene u koju ceo svet može da stane. Sa jednom smeđom, toplom vešću usne će obalom da mi odu. Limune zrele s neba natr... → Čitaj dalje

12.02.2011 — Dok na gitari drhte žice, biserni osmjeh krasi tvoje lice. Ljubavnu pjesmu mi sviraš dok drhtave žice lagano prstima diraš. Toplina tvog pogleda izmami osmjeh na mom licu u plavetnilu neba vidjeh raspjevanu pticu. Od tebe pjesma puna ljubavi i sreće do mog srca polijeće. Tvoju pjesmu mnogi čuše, ali samo ja melodiju tvoje duše. Ali samo ja melodiju... → Čitaj dalje

Njezina priča, Dragana Mijatović

11.02.2011 — Odlomak iz knjige Njezina priča, autorke Dragane Mijatović... Jedne večeri svi smo bili u sobi s mamom očekujući tatu koji se svakog trenutka trebao pojaviti jer je još rano toga jutra otišao u odijelu i s puškom. Provirivali smo na prozor kada ćemo ugledati automobilska svjetla. Prostorija iz koje smo provirivali još nije bila opremljena, a trebala je biti kuhinja i dnevni boravak. Im... → Čitaj dalje