Jutro počinje grčom
onim u duši što te prene iz ružnog sna
i uveri da ima nečeg goreg na javi.

Ni da se rastužim ni da zaplačem
ni da se pokrenem da popravim stvari
samo se grčim u bolu koji se ni u grimasi ne iscrtava.

Više ne znam ni šta sam postigla
u vrtlogu ljubomore i straha
ja sam te kidala od drugih da naslikam u tvom oku sebe.

Da li je to ljubav
ili je bolest,
Da li se ja to umaram od života i drugih što kroz njega šetaju
Da li se hvatam za tvoju ljubav zato što nemam više sebe

Niko tu nije čuo moje reči
već samo izvrnute pesme u glavi
one koje nikad nisam napisala
one koje nisu nikad ni ličile na moje.

Jesam li kriva
Jesam li zaslužila
da dane provodim u grču koji mi kaže
da je bolje da sanjam
da ružno sanjam

A ni da se suprotstavim
Ni da te upitam
Samo nemo gledam u vreme
Kažnjava li
Muči li i tebe
to vreme
svojim neumornim kaskanjem u mestu.

Autorka: Sonja Jašin