Fotografija
Odlomak:
Pisati o Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je činila jedan od stupova društva socijalističke Jugoslavije, i dio života svakoga odraslog muškarca toga razdoblja, danas je nužna potreba sa stanovišta razumijevanja jednog vremena zajedničkog življenja jugoslavenskih naroda u drugoj polovini 20. stoljeća. Međutim, pisati o armiji u Hrvatskoj ili Sloveniji nosi poseban rizik za istraživača – autora, odnosno za njegovu studiju, jer se pogled na JNA u ovim republikama poslije rata 1991. – 1992. godine značajno može razlikovati od pogleda kakav je recimo u Srbiji ili Makedoniji, da ostavimo Bosnu i Hercegovinu sa strane. Rat je donio novu percepciju JNA kao agresora, a ne kao armiju u kojoj su služili i hrvatski i slovenski sinovi.
Ova studija ne ulazi u ratne događaje s početka 1990-ih i nema namjeru ulaziti u političko-ideološki kontekst, kao ni davati ideološke ili političke kvalifikacije JNA. Naprotiv, njen je osnovni cilj stručnoj i za vojne teme zainteresiranoj javnosti u današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji pružiti osnove kompleksne slike povijesti armije u razdoblju njezina mirnodopskog života.
Zbog veličine prikupljenoga arhivskog i fotomaterijala, odnosno zbog predviđenog opsega knjige ponuđenog od našeg izdavača, odlučili smo se da ovu temu podijelimo u dvije kronološke cjeline: od prve mirnodopske, 1945. godine do 1968. godine, odnosno do eskalacije takozvane Čehoslovačke krize i sljedeću knjigu, od toga prijelomnog događaja do razdoblja pred rat 1991. godine. Zašto je bitna 1968. godina kao prijelomna u podjeli ove teme? Prije svega zbog utjecaja koji je agresija Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog saveza na Čehoslovačku kolovoza te godine imala na promišljanje obrane Titove Jugoslavije od strane vojnog vrha i samoga Tita. Dotadašnja jugoslavenska opredjeljenja manjeg ili većeg približavanja jednoj od strana hladnoratovskog bipolarnog poretka u Europi, bila su privedena kraju. U narednom razdoblju došlo je otklona od ovakve obrambene politike i okretanja promatranja obaju blokova kao mogućih agresora, a samim time i uvođenja novih rješenja u organizaciji oružanih snaga, kakva će biti Teritorijalna obrana, forsiranje domaće proizvodnje naoružanja, jače prisustvo u domaćoj političkoj sferi i daljnja okrenutost takozvanom Trećem svijetu i Nesvrstanima.
Konačno, 1968. godina nalazi se točno na polovini u razdoblju od 1945. do 1991. godine koji omeđuju mirnodopsku povijest JNA. Značajno za našu temu, promatranje JNA u Hrvatskoj i Sloveniji u ovom razdoblju, prvih triju poslijeratnih godina posebna zapovjedništva armija su i u Ljubljani i Zagrebu, a potom 20 godina zapovjedno sjedište kopnenih snaga JNA koje su pokrivale ove dvije republike nalazi se u Zagrebu u 5. vojnoj oblasti. Obrnuto, u razdoblju od 1968. do 1991., u 20 godina sjedišta armija u ovim dvjema republikama su odvojena, a u posljednjih tri godine postojanja JNA ponovno objedinjena sa zapovjedništvom u Zagrebu i s istim nazivom: 5. vojna oblast.
U razdoblju koje prethodi ovoj značajnoj promjeni obrambene strategije Titove Jugoslavije, a koji obrađuje naša studija, Jugoslavenska armija prošla je kompleksan put od pretvaranja ratne partizanske armije u mirnodopsku, okrenuta sovjetskim uzorima, prošla kroz razdoblje izolacije, da bi se ,gotovo u trenutku okrenula prema saveznicima NATO-a i prijemu američke vojne pomoći čiji je utjecaj upravo najvidljiviji u jedinicama 5. vojne oblasti koje su bazirale u Hrvatskoj i Sloveniji, zbog strategijskih zahtjeva NATO–a da se upravo tu ojača obrana od moguće sovjetske invazije. Prekid prijema vojne pomoći donio je razdoblje lutanja u jugoslavenskoj strategiji obrane, da bi ponovnim zbližavanjem sa Sovjetskim Savezom i zemljama istočnog bloka 1960. bila epoha nove okrenutosti prema socijalističkim armijama. Iznenada 1968. godina i agresija na Čehoslovačku dovest će do otrežnjenja u strategijskom konceptu i daljnjem razvoju armije.
Ova studija daje pregled organizacijskog razvoja armije u navedenom razdoblju, kao i pregled važnijih događaja i posebno naoružanja i opremanja jer, konačno, ovo je vojnopovijesna studija. Podijelili smo razvoj JNA na njene noseće organizacijske cjeline, a koje su bile prisutne u Hrvatskoj i Sloveniji: kopnenu vojsku (uglavnom, spomenuta 5. vojna oblast), potom na mornaricu – koja je dominantan vid armije vezan za Jadransko more i zaleđe, zrakoplovstvo, potom jedinice unutarnje sigurnosti, kakav je bio Korpus narodne obrane Jugoslavije – KNOJ i Kontraobaveštajna služba poznata po zvučnoj kratici KOS, i konačno na kraju, pregledom vojnih školskih cjelina koje su bile raspoređene u ovim dvjema republikama.
Naš materijal ovako podijeljen uklapa se u standardnu podjelu JNA na vidove: kopnenu vojsku, zrakoplovstvo i mornaricu, odnosno na operativne jedinice i školstvo. Ovaj dio studije nastao je na arhivskim istraživanjima provedenima u beogradskom Vojnom arhivu, Muzeju ratnog vazduhoplovstva, kao i Upravi za organizaciju Ministarstva odbrane. Najveći dio ovog materijala je u biti nov, posebno za stručnu i zainteresiranu publiku u Sloveniji i Hrvatskoj.
U ovaj način podjele JNA na vidove uvrstili smo i Korpus narodne obrane Jugoslavije – KNOJ, koji je bio za vrijeme svoga postojanja do 1953. godine vojna organizacija s posebnim zapovjedništvom i nadležnošću i zadacima unutrašnje vojske. Da bi se razumio mehanizam upotrebe KNOJ–a, dodali smo i Kontraobaveštajnu službu – KOS, kao službu koja je bila nadležna za unutarnju sigurnost armije. Nismo se upuštali u razmjere njihovih djelatnosti, odnosno progona neprijatelja svih boja, kako se to često kasnije govorilo. Željeli smo javnosti pokazati kratak osvrt na organizaciju ovoga represivnog sistema unutar armije, iako je ona bila dio vojne organizacije regularnih jedinica armije. Djelatnosti KNOJ-a i KOS-a zaslužuju svakako posebne studije. Smatramo da će čitateljima biti zanimljiv kratak povijesni pregled KOS–a jer je izveden na još uvijek zatvorenoj arhivskoj građi koja se čuva u Vojnom arhivu u Beogradu, a koju je autor kao raniji visoki službenik srpskog ministarstva imao prilike istraživati.
Naravno, čitav niz problema – pitanja iz povijesti JNA ostao je izvan našeg fokusa: ideološki okviri armije – uloga komunističke partije u njoj, uloga armije u socijalističkom društvu od modernizacijske i kulturne sile do progona takozvanih narodnih neprijatelja, sovjetskih utjecaja do 1948. i utjecaja Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a u 1950-ima, odnosa s drugim armijama, sukoba na granicama, uloge armije u razvoju infrastrukture i industrije, njene uloge kao jedne od poluga Titova kulta ličnosti… Vojnički život u JNA također je tema za sebe jer nema vojnika koji ju je služio, a da se neće prisjetiti dana u uniformi i pojedinih iskustava ili stečenih navika (pa tako i autor, koji je i sam bio vojnik u Sloveniji). No neka ovi nedostaci ne budu osnova za kritiku ove studije, već osnova za daljnje promišljanje i tumačenje uloge vojske u jednom društvu, kakva je bila Titova Jugoslavija.
Jedan dio ovih pitanja prelazi okvire naslovljene teme: JNA u Hrvatskoj i Sloveniji i tiču se cjelokupne uloge armije u jugoslavenskom društvu u razdoblju hladnog rata. Mi smo ponudili čitatelju mogućnost da dobije cjelovitu sliku razvoja JNA u Hrvatskoj i Sloveniji, potom osnovne vremenske odrednice važnih događaja, osnovu za prepoznavanje i točnu identifikaciju pojedinih jedinica, tipova naoružanja ili događaja u kojima je JNA na prostoru Slovenije i Hrvatske imala udio.
Poseban doprinos i glavna novina ove knjige može biti njen ilustrativni dio. Ideja nam je bila da naš tekst učinimo dopadljivim različitim naraštajima i čitateljima koji se zanimaju za vojnu povijest. U današnje vrijeme, kada je vizualizacija svake povijesne teme prijeko potrebna, istraživanja u beogradskom Medija centru i fonda 5. vojne oblasti JNA u Hrvatskome državnom arhivu dala su nam mogućnost da javnosti ponudimo ne samo faktografski, već i ilustrativno novu povijesnu studiju o JNA. Sve fotografije snimljene su na području Slovenije i Hrvatske i kao takve one iz prve ruke svjedoče o njenom životu, ljudima, naoružanju i događajima. I ovdje smo izborom željeli dati javnosti adekvatnu i kompleksnu sliku JNA na prostoru Slovenije i Hrvatske.
Dijelove ovog teksta hrvatska javnost imala je priliku upoznati, prije svega u našoj studiji Bitka za Trst (Despot infinitus, Zagreb, 2014.), dvama znanstvenim člancima o organizaciji JNA u Hrvatskoj – koji su iz vremena hrvatsko–srpskoga znanstvenog projekta Dijalog povjesničara-istoričara objavljeni u zbornicima radova s ovih skupova (br. 9, Zagreb, 2005., odnosno br. 10, Zagreb, 2008.), kao i u članku o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici 1945. – 1960. objavljenom u časopisu Vojna povijest 2014. godine. Sada su pred čitateljima zaokružene priče o organizaciji i naoružanju armije u ovome razdoblju u Hrvatskoj i Sloveniji.
Pisati o Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je činila jedan od stupova društva socijalističke Jugoslavije, i dio života svakoga odraslog muškarca toga razdoblja, danas je nužna potreba sa stanovišta razumijevanja jednog vremena zajedničkog življenja jugoslavenskih naroda u drugoj polovini 20. stoljeća. Međutim, pisati o armiji u Hrvatskoj ili Sloveniji nosi poseban rizik za istraživača – autora, odnosno za njegovu studiju, jer se pogled na JNA u ovim republikama poslije rata 1991. – 1992. godine značajno može razlikovati od pogleda kakav je recimo u Srbiji ili Makedoniji, da ostavimo Bosnu i Hercegovinu sa strane. Rat je donio novu percepciju JNA kao agresora, a ne kao armiju u kojoj su služili i hrvatski i slovenski sinovi.
Ova studija ne ulazi u ratne događaje s početka 1990-ih i nema namjeru ulaziti u političko-ideološki kontekst, kao ni davati ideološke ili političke kvalifikacije JNA. Naprotiv, njen je osnovni cilj stručnoj i za vojne teme zainteresiranoj javnosti u današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji pružiti osnove kompleksne slike povijesti armije u razdoblju njezina mirnodopskog života.
Zbog veličine prikupljenoga arhivskog i fotomaterijala, odnosno zbog predviđenog opsega knjige ponuđenog od našeg izdavača, odlučili smo se da ovu temu podijelimo u dvije kronološke cjeline: od prve mirnodopske, 1945. godine do 1968. godine, odnosno do eskalacije takozvane Čehoslovačke krize i sljedeću knjigu, od toga prijelomnog događaja do razdoblja pred rat 1991. godine. Zašto je bitna 1968. godina kao prijelomna u podjeli ove teme? Prije svega zbog utjecaja koji je agresija Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog saveza na Čehoslovačku kolovoza te godine imala na promišljanje obrane Titove Jugoslavije od strane vojnog vrha i samoga Tita. Dotadašnja jugoslavenska opredjeljenja manjeg ili većeg približavanja jednoj od strana hladnoratovskog bipolarnog poretka u Europi, bila su privedena kraju. U narednom razdoblju došlo je otklona od ovakve obrambene politike i okretanja promatranja obaju blokova kao mogućih agresora, a samim time i uvođenja novih rješenja u organizaciji oružanih snaga, kakva će biti Teritorijalna obrana, forsiranje domaće proizvodnje naoružanja, jače prisustvo u domaćoj političkoj sferi i daljnja okrenutost takozvanom Trećem svijetu i Nesvrstanima.
Konačno, 1968. godina nalazi se točno na polovini u razdoblju od 1945. do 1991. godine koji omeđuju mirnodopsku povijest JNA. Značajno za našu temu, promatranje JNA u Hrvatskoj i Sloveniji u ovom razdoblju, prvih triju poslijeratnih godina posebna zapovjedništva armija su i u Ljubljani i Zagrebu, a potom 20 godina zapovjedno sjedište kopnenih snaga JNA koje su pokrivale ove dvije republike nalazi se u Zagrebu u 5. vojnoj oblasti. Obrnuto, u razdoblju od 1968. do 1991., u 20 godina sjedišta armija u ovim dvjema republikama su odvojena, a u posljednjih tri godine postojanja JNA ponovno objedinjena sa zapovjedništvom u Zagrebu i s istim nazivom: 5. vojna oblast.
U razdoblju koje prethodi ovoj značajnoj promjeni obrambene strategije Titove Jugoslavije, a koji obrađuje naša studija, Jugoslavenska armija prošla je kompleksan put od pretvaranja ratne partizanske armije u mirnodopsku, okrenuta sovjetskim uzorima, prošla kroz razdoblje izolacije, da bi se ,gotovo u trenutku okrenula prema saveznicima NATO-a i prijemu američke vojne pomoći čiji je utjecaj upravo najvidljiviji u jedinicama 5. vojne oblasti koje su bazirale u Hrvatskoj i Sloveniji, zbog strategijskih zahtjeva NATO–a da se upravo tu ojača obrana od moguće sovjetske invazije. Prekid prijema vojne pomoći donio je razdoblje lutanja u jugoslavenskoj strategiji obrane, da bi ponovnim zbližavanjem sa Sovjetskim Savezom i zemljama istočnog bloka 1960. bila epoha nove okrenutosti prema socijalističkim armijama. Iznenada 1968. godina i agresija na Čehoslovačku dovest će do otrežnjenja u strategijskom konceptu i daljnjem razvoju armije.
Ova studija daje pregled organizacijskog razvoja armije u navedenom razdoblju, kao i pregled važnijih događaja i posebno naoružanja i opremanja jer, konačno, ovo je vojnopovijesna studija. Podijelili smo razvoj JNA na njene noseće organizacijske cjeline, a koje su bile prisutne u Hrvatskoj i Sloveniji: kopnenu vojsku (uglavnom, spomenuta 5. vojna oblast), potom na mornaricu – koja je dominantan vid armije vezan za Jadransko more i zaleđe, zrakoplovstvo, potom jedinice unutarnje sigurnosti, kakav je bio Korpus narodne obrane Jugoslavije – KNOJ i Kontraobaveštajna služba poznata po zvučnoj kratici KOS, i konačno na kraju, pregledom vojnih školskih cjelina koje su bile raspoređene u ovim dvjema republikama.
Naš materijal ovako podijeljen uklapa se u standardnu podjelu JNA na vidove: kopnenu vojsku, zrakoplovstvo i mornaricu, odnosno na operativne jedinice i školstvo. Ovaj dio studije nastao je na arhivskim istraživanjima provedenima u beogradskom Vojnom arhivu, Muzeju ratnog vazduhoplovstva, kao i Upravi za organizaciju Ministarstva odbrane. Najveći dio ovog materijala je u biti nov, posebno za stručnu i zainteresiranu publiku u Sloveniji i Hrvatskoj.
U ovaj način podjele JNA na vidove uvrstili smo i Korpus narodne obrane Jugoslavije – KNOJ, koji je bio za vrijeme svoga postojanja do 1953. godine vojna organizacija s posebnim zapovjedništvom i nadležnošću i zadacima unutrašnje vojske. Da bi se razumio mehanizam upotrebe KNOJ–a, dodali smo i Kontraobaveštajnu službu – KOS, kao službu koja je bila nadležna za unutarnju sigurnost armije. Nismo se upuštali u razmjere njihovih djelatnosti, odnosno progona neprijatelja svih boja, kako se to često kasnije govorilo. Željeli smo javnosti pokazati kratak osvrt na organizaciju ovoga represivnog sistema unutar armije, iako je ona bila dio vojne organizacije regularnih jedinica armije. Djelatnosti KNOJ-a i KOS-a zaslužuju svakako posebne studije. Smatramo da će čitateljima biti zanimljiv kratak povijesni pregled KOS–a jer je izveden na još uvijek zatvorenoj arhivskoj građi koja se čuva u Vojnom arhivu u Beogradu, a koju je autor kao raniji visoki službenik srpskog ministarstva imao prilike istraživati.
Naravno, čitav niz problema – pitanja iz povijesti JNA ostao je izvan našeg fokusa: ideološki okviri armije – uloga komunističke partije u njoj, uloga armije u socijalističkom društvu od modernizacijske i kulturne sile do progona takozvanih narodnih neprijatelja, sovjetskih utjecaja do 1948. i utjecaja Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a u 1950-ima, odnosa s drugim armijama, sukoba na granicama, uloge armije u razvoju infrastrukture i industrije, njene uloge kao jedne od poluga Titova kulta ličnosti… Vojnički život u JNA također je tema za sebe jer nema vojnika koji ju je služio, a da se neće prisjetiti dana u uniformi i pojedinih iskustava ili stečenih navika (pa tako i autor, koji je i sam bio vojnik u Sloveniji). No neka ovi nedostaci ne budu osnova za kritiku ove studije, već osnova za daljnje promišljanje i tumačenje uloge vojske u jednom društvu, kakva je bila Titova Jugoslavija.
Jedan dio ovih pitanja prelazi okvire naslovljene teme: JNA u Hrvatskoj i Sloveniji i tiču se cjelokupne uloge armije u jugoslavenskom društvu u razdoblju hladnog rata. Mi smo ponudili čitatelju mogućnost da dobije cjelovitu sliku razvoja JNA u Hrvatskoj i Sloveniji, potom osnovne vremenske odrednice važnih događaja, osnovu za prepoznavanje i točnu identifikaciju pojedinih jedinica, tipova naoružanja ili događaja u kojima je JNA na prostoru Slovenije i Hrvatske imala udio.
Poseban doprinos i glavna novina ove knjige može biti njen ilustrativni dio. Ideja nam je bila da naš tekst učinimo dopadljivim različitim naraštajima i čitateljima koji se zanimaju za vojnu povijest. U današnje vrijeme, kada je vizualizacija svake povijesne teme prijeko potrebna, istraživanja u beogradskom Medija centru i fonda 5. vojne oblasti JNA u Hrvatskome državnom arhivu dala su nam mogućnost da javnosti ponudimo ne samo faktografski, već i ilustrativno novu povijesnu studiju o JNA. Sve fotografije snimljene su na području Slovenije i Hrvatske i kao takve one iz prve ruke svjedoče o njenom životu, ljudima, naoružanju i događajima. I ovdje smo izborom željeli dati javnosti adekvatnu i kompleksnu sliku JNA na prostoru Slovenije i Hrvatske.
Dijelove ovog teksta hrvatska javnost imala je priliku upoznati, prije svega u našoj studiji Bitka za Trst (Despot infinitus, Zagreb, 2014.), dvama znanstvenim člancima o organizaciji JNA u Hrvatskoj – koji su iz vremena hrvatsko–srpskoga znanstvenog projekta Dijalog povjesničara-istoričara objavljeni u zbornicima radova s ovih skupova (br. 9, Zagreb, 2005., odnosno br. 10, Zagreb, 2008.), kao i u članku o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici 1945. – 1960. objavljenom u časopisu Vojna povijest 2014. godine. Sada su pred čitateljima zaokružene priče o organizaciji i naoružanju armije u ovome razdoblju u Hrvatskoj i Sloveniji.
Publisher
- Prijavi se ili registruj da pošalješ komentar
Comments