| Podeli! | |
Tišina dugo već moje uši para, na usnama riječ se odavno smrzla. Oči suza danima umara.. Da mi te ukrade tuga prokleta se drzla. I ne daju mi da te tražim. Da ti ime zovem u gluvoj noći. Da pomenom tvojim svoju tugu ublažim. I slažem samu sebe da ćeš ipak doći.. I ne tražim… Opširnije…
Moje su suze gorke, nisu slane, peku me kao rane… Suze i bol sažvaćem i progutam, po očaju plutam. Nije to tuga, to je okean mraka, što zjapi kao raka, al’ ja hrabro veslam u čamcu, kuražim se na pramcu… Ja, mornar… Beskrajno mlad, a tako star. Kad me vidite, mašite mi, nosim vam kofe… Opširnije…
Moja je pesma tiha, tek šapat u noći, stidim se, nece ti se dopasti… Neka reč mozda, ili ceo stih. Pišem tiho, da ne zaskripi pero, hartija da ne šušne, moj pogled da je ne uznemiri… Imam tremu. Pišem ti ozbiljne stvari. O pesmi. O meni. Piscu iz senke, nepoznatoj ženi, jednoj običnoj osobi. Da… Opširnije…
Pesma za nas dvoje -Miroslav AntićKategorija: Članci | 28. nov 2011.Znam, mora biti da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se tražimo podjednako zbog sreće njene i sreće moje. Pijana kiša šiba i mlati, vrbama vetar čupa kosu. Kuda ću? U koji grad da svratim? Dan je niz mutna polja prosut. Vucaram svetom dva prazna oka zurim u lica prolaznika. Koga da… Opširnije…
|
Juco Pelagićeva Danas sam izbrisao Jednu pesmu o proleću Pritiskom na dugme Delete Isključio sam joj aparat Za održavanje života Morao sam da uradim to Kao jedini izvršilac njene želje Da joj ublažim bolove Skinem čelične okove Prekratim muke Pustim da odleti u nepoznato Nije imala snage da izraste okošta se Razgrana se u strofe… Opširnije…
U meni živi pjesma Još neispjevana. Spava u kolijevci žudnje, Pokrivena tajnama srca. Probudi se nekad noću I sluša kako uzalud Molim spokoj Oči da mi poljubi. Obgrli me tad’ pjesma Plastom od riječi, Prekrije samoću krilom mašte, I pretvori mi postelju U ćilim od stihova Na kojem letim U susret tebi I djevičanskom jutru…. Opširnije…
Kao kazna i pretnja. Kao Neko i kao ne baš svako. Kao zvezda padalica, iznad onog psa koji čeka. Ne, nije to vuk! Naše su duše vukovi, krvoločne usamljene zveri natopljene patnjom. Samo nas nežnost može pripitomiti. A ovaj svet bajki, pesme i snova, to je svet koji živimo. Tamo smo samo glumci, večiti borci-… Opširnije…
Knjiga poezije „PAPERJA“ je četvrta zbirka pesama Ratka Petrovića, mladog beogradskog pesnika. Knjiga sadrži trideset pesama, uglavnom ljubavne tematike. Pesme u ovoj knjizi su deo istorijata jedne sada bivše intime. Ukoliko želite da provirite u jedno staromodo osvajanje (ili pokušaj osvajanja) srca, poezijom, ova knjiga će vam otkriti delić toga. Sam autor na početku knjige… Opširnije…
Čuješ li kako kapi kiše udaraju sve jače i jače? Čuješ li glas vjetra tužni? Čuješ li… kako nebo plače? Kap po kap sliva se niz hladnu stijenu, nekada su ruže cvjetale, sada tiho venu. Gdje su plamičci nade u ovom vremenu tmurnom? Zar oganj naše strasti neće propjevati ljubavlju burnom!? Kap po kap sve… Opširnije…
Mašem ti na rastanku, jer brišem vazduh. Nešto mi se muti slika, a ne radim to radi glupog pokreta ruke ili zato što tako treba… Niti, jer tako rade to po filmovima. Mi to nikada nismo radili kao na filmovima. Pa nećemo ni večeras. Mašem, da uglačam ovu uspomenu… Da malo izoštrim sliku. Kao izlog… Opširnije…