Pustinje

Iz recenzije :

"S jedne strane u ’Pustinjama’, u kojima često odzvanja neki neskriveni prizvuk Danila Kiša ili Brune Schulza, čitamo fragmente o dječjim strahovima, prvim pročitanim knjigama, odlascima na Lokrum ili kupanju na Banjama, prvim ljubavnim i erotskim iskustvima, a s druge sva su ta sentimentalna putovanja-slike iz prošlosti, provučene kroz elegične tonove prolaznosti (nekada jednog ljeta, nekada i čitavog života) i svijesti o tome kako više ništa nije kao prije.

Jarkova proza sva je od slika (treba li još uopće spominjati slikarsko oko karakteristično za cjelokupnu njegovu prozu!) i zvukova, u njoj se pronalaze eksplicitna ili implicitna zrnca autorove poetike, a od slika koje se «ljušte, pucaju i nestaju» nastaje roman u kojem se čitaju i prava djetinja ushićenja i odrasla tuga zbog izgubljenog doba, svedenog na ostatke koje valja prikupiti."

Jagna Pogačnik