Fotografija
Odlomak:
Um je proizveo nauku, a nauka tehniku, razno razne ideologije i 49 miliona mrtvih u dosadašnjoj historiji rata, rekao je dr. Muminović na tribini vijeća i s tim u vezi dodao. Naspram životinje koja slijedi nagone, čovjek djeluje ljudski, samo kada koristi um koji ne isključuje prisustvo instikta, predrasuda i navika. Ako ovo u njega preovladava, um djeluje stereotipno i dosadno.
Aktivnost uma prati ponos kada je uspješna, stid kada je bezuspješna što najavljuje slobodu ličnosti koja se razlikuje od životinje, ne samo umom nego i stidom.
Zato osobe koje se ne stide svojih postupaka i iskaza, su ljudski nezrele ili su hendikepirane, zbog čega su bliže životinji nego čovjeku, a takvi su djeca sa nedostatkom ljudskog dostojanstva i slabići kojima strah suspendira stid. I jednima i drugima nedostaje savjest koja zahtijeva od ličnosti da opravdava svoje postupke i koja je kažnjava za zablude i zlodjela.
Stoga u stidu valja prepoznati pobunu lčnosti protiv svojih postupaka, odnosno prisustva slobode koja najavljuje ljudskost kao jedinstvo osjećanja i intelekta, jedinstvo bez kojeg ne može biti stida.
Otuda slobodno djelovati znači djelovati u granicama uma, odnosno u okvirima ljudskih mogućnosti. Um nalaze ličnosti da ostvarivanjem svojih mogućnosti ne ometa druge da djeluje ljudski tj. da djeluju slobodno odnosno moralno. Samo slobodna lčnost može naći u drugima humanum koji otkriva u sebi i po kome su ljudi to što jesu. Novo doba je razvojem nauke i tehnike unaprijedilo, toliko, proizvodne snage da su ove determinirale nove društvene odnose i umjesto vjerske uveli svijet u ratove naroda, odnosno nacija koje se bore za potcinjavanje i dominaciju svijeta pod maskom ideologije i njoj odgovarajuće propagande koje su proizvodile ideološke konflikte i klasne sukobe, najprije u formi građanskih ratova i revolucija, a potom u obliku imperijalističkih, pa time i svjetskih ratova.
U svim tim promjenama ideologija i religija ispoljile su dominirajuću ulogu, religija se pokazala vjernim čuvarem integriteta i suvereniteta svoga naroda, njegovog etničkog i religijskog identiteta, dok je ideologija u tome imala vodeću ulogu koja je dovela na kraju do podjele svijeta na dva antagonistčka bloka: odbrane kapitalizma i uspostavljanja socijalizma. I jedan i drugi su u svojim uvjerenjima potisnuli ideju humanističkog društva u maglovitu daljinu i proizveli ratove vođene na život i smrt.
Um je bio zarobljen. Stvarala se nacističko - fašistčka ideologija koja je zagovarala novi svjetski poredak i staljinizam koji je zagovarao svjetski komunizam. U njima je zarobljeni um služio samo jednoj ideologiji i politici. Partija u staljinizmu i nacija u nacizmu dobile su nenadmasnu moć. Služeći njima, um se lišavao trezvenog znanja koliko i istine kao cilja znanosti, čime je otvoren prostor za nastup - barbarizma.
Velike ideje iz tog razdoblja ostale su uglavnom nepoznate, ili toliko izopačene da su mogle utjecati na ostvarivanje vrhunskih zlodjela stoljeća. Od nosilaca te mržnje iluzorno je bilo očekivati da shvate zašto intelektualci žive, ne samo od znanja, nego i za znanje. O kakvim se nosiocima birokratskog uma radilo otkrivali su svojim ponašanjem realizatori socijalističkog totalitarizma, koji nije zaobišao ni naše društvo. I tom društvu bilo je dovoljno dovesti u pitanje, tobožnju, nepogrešivost rukovodstva pa da se iza partijske dekorativnosti i političke kozmetike pokaze sva bijeda i lažnost političkog sistema i njegovih nosilaca. Zato se pad partijskog rukovodstva i mogao odraziti negativno na čitavo društvo čim se pojavio nasljednik Draže Mihajlovića - Slobodan Milošević. Pokazalo se odmah da je partijsko rukovodstvo uzaludno prikrivalo svoj voluntarizam socijalističkim samoupravljanjem kao i radnici svoj nerad iako je to bila idealna forma da se partijski totalitarizam predstavi vrhunskom demokracijom.
Radnici i neradnici našli su se konačno za istim stolom da raspravljaju o problemima kao vrhunski eksperti, problemima o kojima je birokracija bila dala svoj definitivni sud. Svijest te birokracije razlikovala se od animističke svijesti samo po tome što je animizam nemilosrdno kažnjavao kršioca tabua, dok je socijalizam najprije proglašavao svoju žrtvu neprijateljem socijalizma ili socijalističkog samoupravljanja a potom je okrutno kažnjavao.
Poseban oblik zarobljenog uma čini povijesni um, kojeg je pervertirana svijest učinila zagovornikom genocida i pokušala kompenzirati povijesnu frustriranost niza generacija svog naroda.
Posrnulo društvo stoljećima je razvijalo posredstvom ideologije i religije negativne strasti i bezumnu mržnju svog podmlatka prema određenim narodima.
Um je proizveo nauku, a nauka tehniku, razno razne ideologije i 49 miliona mrtvih u dosadašnjoj historiji rata, rekao je dr. Muminović na tribini vijeća i s tim u vezi dodao. Naspram životinje koja slijedi nagone, čovjek djeluje ljudski, samo kada koristi um koji ne isključuje prisustvo instikta, predrasuda i navika. Ako ovo u njega preovladava, um djeluje stereotipno i dosadno.
Aktivnost uma prati ponos kada je uspješna, stid kada je bezuspješna što najavljuje slobodu ličnosti koja se razlikuje od životinje, ne samo umom nego i stidom.
Zato osobe koje se ne stide svojih postupaka i iskaza, su ljudski nezrele ili su hendikepirane, zbog čega su bliže životinji nego čovjeku, a takvi su djeca sa nedostatkom ljudskog dostojanstva i slabići kojima strah suspendira stid. I jednima i drugima nedostaje savjest koja zahtijeva od ličnosti da opravdava svoje postupke i koja je kažnjava za zablude i zlodjela.
Stoga u stidu valja prepoznati pobunu lčnosti protiv svojih postupaka, odnosno prisustva slobode koja najavljuje ljudskost kao jedinstvo osjećanja i intelekta, jedinstvo bez kojeg ne može biti stida.
Otuda slobodno djelovati znači djelovati u granicama uma, odnosno u okvirima ljudskih mogućnosti. Um nalaze ličnosti da ostvarivanjem svojih mogućnosti ne ometa druge da djeluje ljudski tj. da djeluju slobodno odnosno moralno. Samo slobodna lčnost može naći u drugima humanum koji otkriva u sebi i po kome su ljudi to što jesu. Novo doba je razvojem nauke i tehnike unaprijedilo, toliko, proizvodne snage da su ove determinirale nove društvene odnose i umjesto vjerske uveli svijet u ratove naroda, odnosno nacija koje se bore za potcinjavanje i dominaciju svijeta pod maskom ideologije i njoj odgovarajuće propagande koje su proizvodile ideološke konflikte i klasne sukobe, najprije u formi građanskih ratova i revolucija, a potom u obliku imperijalističkih, pa time i svjetskih ratova.
U svim tim promjenama ideologija i religija ispoljile su dominirajuću ulogu, religija se pokazala vjernim čuvarem integriteta i suvereniteta svoga naroda, njegovog etničkog i religijskog identiteta, dok je ideologija u tome imala vodeću ulogu koja je dovela na kraju do podjele svijeta na dva antagonistčka bloka: odbrane kapitalizma i uspostavljanja socijalizma. I jedan i drugi su u svojim uvjerenjima potisnuli ideju humanističkog društva u maglovitu daljinu i proizveli ratove vođene na život i smrt.
Um je bio zarobljen. Stvarala se nacističko - fašistčka ideologija koja je zagovarala novi svjetski poredak i staljinizam koji je zagovarao svjetski komunizam. U njima je zarobljeni um služio samo jednoj ideologiji i politici. Partija u staljinizmu i nacija u nacizmu dobile su nenadmasnu moć. Služeći njima, um se lišavao trezvenog znanja koliko i istine kao cilja znanosti, čime je otvoren prostor za nastup - barbarizma.
Velike ideje iz tog razdoblja ostale su uglavnom nepoznate, ili toliko izopačene da su mogle utjecati na ostvarivanje vrhunskih zlodjela stoljeća. Od nosilaca te mržnje iluzorno je bilo očekivati da shvate zašto intelektualci žive, ne samo od znanja, nego i za znanje. O kakvim se nosiocima birokratskog uma radilo otkrivali su svojim ponašanjem realizatori socijalističkog totalitarizma, koji nije zaobišao ni naše društvo. I tom društvu bilo je dovoljno dovesti u pitanje, tobožnju, nepogrešivost rukovodstva pa da se iza partijske dekorativnosti i političke kozmetike pokaze sva bijeda i lažnost političkog sistema i njegovih nosilaca. Zato se pad partijskog rukovodstva i mogao odraziti negativno na čitavo društvo čim se pojavio nasljednik Draže Mihajlovića - Slobodan Milošević. Pokazalo se odmah da je partijsko rukovodstvo uzaludno prikrivalo svoj voluntarizam socijalističkim samoupravljanjem kao i radnici svoj nerad iako je to bila idealna forma da se partijski totalitarizam predstavi vrhunskom demokracijom.
Radnici i neradnici našli su se konačno za istim stolom da raspravljaju o problemima kao vrhunski eksperti, problemima o kojima je birokracija bila dala svoj definitivni sud. Svijest te birokracije razlikovala se od animističke svijesti samo po tome što je animizam nemilosrdno kažnjavao kršioca tabua, dok je socijalizam najprije proglašavao svoju žrtvu neprijateljem socijalizma ili socijalističkog samoupravljanja a potom je okrutno kažnjavao.
Poseban oblik zarobljenog uma čini povijesni um, kojeg je pervertirana svijest učinila zagovornikom genocida i pokušala kompenzirati povijesnu frustriranost niza generacija svog naroda.
Posrnulo društvo stoljećima je razvijalo posredstvom ideologije i religije negativne strasti i bezumnu mržnju svog podmlatka prema određenim narodima.
Topics
Publisher
ISBN
9958802155
- Prijavi se ili registruj da pošalješ komentar
Comments