Behar

04.05.2018
Proljeće je. Lipe cvatu. Behar je probeharao voćnjacima i livadama seoskih kuća. Sve se bijeli od visoko uzdignutih grana ponosnog drveća koje grabi nebu da se uznese. Najljepše je doba godine, kažu. Ali njemu je najljepše doba godine bilo kada je ona bila tu. Jesen, zima, proljeće ili ljeto, njemu to nije bilo bitno. Ruka u ruci, šetnja prostranim bulevarima, gledanje u zvijezde, ispijanje vina na obali njihove rijeke. To su bila njihova godišnja doba. I često su se smjenjivala, bez pravilnog redosleda. I nije ih bilo briga što ih okružuje, sve dok su imali jedno drugo. Sada, sve se promijenilo. Sada, on luta bulevarima prošlosti. Luta i traži obećanu sreću. Behar je i dalje u cvatu, lipe mirišu. Vrijeme se mijenja. Dolaze dani dugi i tamni. Noći duže i još tamnije. Sam se šeta kroz noć, pustim ulicama, dok padaju kiše proljećne. Doba se mijenjaju sada sve brže i brže, i svaki dan je neko drugo. Mada, njemu je svejedno, jer nije ono najljepše. Ono kad je ona tu.

Komentari

Pogledajte ponudu knjižare Korisna knjiga