Noc punog mjeseca 1 dio

04.05.2018
Prohladna januarska noć. Noć punog mjeseca. Dok mjesec obasjava polja okolo, u daljini se čuje lavež pasa koji dozivaju jedan drugoga. Oblaci se polako nadvijaju nad krovovima kuća. Sprema se nevrijeme. Opet će početi da padaju kiše. A kiša podsjeća na nju. Voljela je kišu. I on je zavolio kišu zbog nje. Zajedno bi trčali, držeći se za ruke, gazili po lokvama i ne obraćajući pažnju na druge. I bili su srećni. Sitnice. Nju su ispunjavale sitnice. Nije željela skupa kola, skupe izlaske i druge materijalne stvari. Željela je samo nekog dovoljno ludog da je prati u njenim ludorijama. Da trče po kiši, da kampuju u prirodi, da dočekaju jutro ispod otvorenog neba, u hotelu sa milion zvjezdica iznad njih. I našla ga je. I on je našao nju. Dvoje mladih, zaljubljenih ludaka je krenulo u avanturu života, prateći jedno drugog u stopu. Ona, željna ljubavi, on željan nje. Željan njenog osmjeha, koji nikad nije skidala s lica, ma kakvog da je raspoloženja bila. Iza tog osmjeha se krilo mnogo osjećanja, koja je samo on mogao da razumije. Taj osmjeh će pamtiti do kraja života, tu krivu liniju koja ispravlja mnoge stvari. Prolazili su dani, mjeseci, godine. Njihova ljubav je rasla sve više, toliko da su im neki zavidjeli. Sve do jednog lijepog sunčanog majskog dana. Kao i svaki drugi dan, i taj dan su bili zajedno, ispod krošnje starog hrasta, nedaleko od njegove kuće, slušajući cvrkut ptica, skrivajući se u hladu i planirajući život. Ali, život je more, nemirno, i ne uspiju svi ploviti uz vjetar. Život se ne planira, život se dešava...

Komentari

Pogledajte ponudu knjižare Korisna knjiga